Otok Pag

Pag je sa 63 km drugi po dužini otok na Jadranu, s izrazito razvedenom obalom (ukupna dužina 269 km) na kojoj se ističu brojne šljunkovite i pješčane plaže. Na dijelu otoka okrenutom prema Velebitu zbog jake bure nema raslinja i krajolik sliči onom na Mjesecu. Otok je mostom povezan s kopnenim dijelom županije, a postoji i trajektna veza Prizna-Žigljen. Zaštitni znakovi otoka su: čuveni paški sir, paška čipka, sol, bijelo vino Žutica i izrazito lijepa paška narodna nošnja.

Vremenska prognoza


Prirodne atrakcije

VELO BLATO - Postojanje slatkovodnog jezera specifičnost je otoka Paga koja se rijetko susreće na otocima. Velo Blato nalazi se 10 kilometara južno od grada Paga i do njega se stiže asfaltiranom prometnicom koja ide u smjeru naselja Povljana. Svojim prostranim livadama pruža obilje mogućnosti. Izuzetno je pogodno za šetnju u zelenilu i tišini, za piknik ili izlet bilo koje vrste. Do nedavno Velo Blato je bilo lovište, a danas je to posebno zaštićeni ornitološki rezervat, rezervat ptica močvarica.

SV. VID - Najviša točka na otoku, 349 metara nadmorske visine. Nalazi se na zapadnom dijelu otoka. Penjanje do Sv. Vida pruža izuzetnu ugodu, a vidik koji se pruža s vrha neopisive je ljepote. Do vrha Sv. Vida vode putokazi, ali put do vrha nije osobito težak pa se penjanje može započeti sa bilo koje točke.

ŠAŠTAKOVCI - Grupa hridi smještena na sjevenoj strani otoka, prema Velebitu. Do Šeštakovaca se može doći samo morskim putem. Preko puta nalazi se prekrasna pješčana plaža sa uređenim, improviziranim privezom za manja plovila.

CASKA - Područje na zapadnom dijelu Paškog zaljeva. Obiluje lijepim pješčanim plažama i malim mjestima kao što su Kustići, Zubovići i Metajna. Na području Caske nekada se nalazio rimski grad koji je zbog tektonskih djelovanja potonuo u more.

SV DUH - Na Sv. Duhu nalaze se najljepše otočke plaže. Pijesak s plaže nastavlja se duboko u more. Sa zapadne i južne strane prostiru se ravne zazelenjene livade koje pružaju mogućnost ugodnih šetnji i boravka kampera. U okolini ima mnogo izvora slatke vode.

MALA ČISTA - Ona je pravi biser vode na Pagu. Nalazi se na unutrašnjoj strani Paškog zaljeva. Izvire na šljunkovitoj plaži 15 metara od obale te bistrom i vrlo kratkom rječicom utječe u more. Izvor se nalazi jedan metar ispod površine mora te čini okruglo jezerce od svega 4 metra dubine.

KOLANSKO BLATO - Ornitološki rezervat Kolansko blato od izuzetne je važnosti. U razdoblju jesensko - zimskih poplava, preko livade i Blata Rogoza, povezano je sa morem uskim prolazom na južnoj strani otoka. Sam izlaz sadržava radioaktivno blato, a njegova je važnost što njime izlaze jegulje i ugori u Jadransko more.


Reljef i vegetacija

Otok Pag ima sredozemnu klimu koju karakteriziraju kratke blage zime i duga, ne suviše vruća ljeta. Prosječna; godišnja temperatura iznosi 15.3°C, u siječnju 7°C, a u srpnju 24.7°C. Velikih klimatskih razlika između sjeverozapadnog i jugoistočnog dijela otoka nema. Snijeg je rijedak i ako se pojavi vrlo se rijetko zadržava. Zabilježen broj sunčanih sati je u prosijeku 2.268 sati godišnje.

Jugozapadna strana jače je izložena jugu pa zbog toga prima više oborina, dok je sjeveroistočna strana izložena jakim udarima hladne i relativno suhe bure i gotovo je potpuno gola. Pag je izložen udarima bure koja puše s Velebita. Bura je sjeveroistočni suhi i relativno hladan vjetar koji može puhati i orkanskom snagom, pogotovo u zimskom periodu, a u ljeti je puno rijeđa i slabija. Najdublje more je u Paškom kanalu - 97 metara, u Maunskom kanalu - 91 metar, u Velebitskom kanalu - 85 metara i Paški zaljev - 50 metara dubine. Najpliće more je na potezu između Vira i Paga - 4 metra dubine. Najviši vrh otoka je vrh Sv. Vida sa 349 metara nadmorske visine.

Otok Pag se uglavnom sastoji od propusnih i nepropusnih fliških naslaga. Najveći dio otoka obuhvaćaju kamenjari (86%) koji služe sitnoj stoci za ispašu. Od šume koja je nekada davno prekrivala veliki dio otoka, ostala je mjestimično autohtona zimzelena šikara. Makija zauzima 3.4% površine otoka. Sačuvane su šume hrasta medunca i crnike, a otok se pošumljuje alpskim borom.


Povijest otoka

U sjeverozapadnom kutu 15-kilometarske uvale nalaze se ruševine još neistraženog rimskog naselja, utvrđenog rimskog grada (iz 1. st. n.e.) koji se spominje pod imenom Cissa - današnja Caska. Grad je više puta rušen i obnavljan, te je 361. godine djelomično potonuo u potresu. Legenda kaže da su postojale dvije sestre. Jedna dobra ali ružna, a druga lijepa i zla. Njihov je otac bio objema poklanjao jednako ljubavi i pažnje ali je na smrtnoj postelji grad ostavio dobroj ali ružnoj kćeri. Legenda kaže da je druga sestra toliko vrištala od bijesa da je grad potonuo u more. Pag je za vrijeme Grčke dominacije na Jadranu pripadao grupi otoka pod nazivom Mentorides. Mentori su bili ilirsko pleme na susjednom Velebitu koji su otok Pag nazivali "Insula Novalia", ili "Insula Loni". Vremenom, kako je Cissa postajala pravnim središtem otoka i za Rimljana, i u toku srednjeg vijeka sve do 13. st., otok se dugo vremena zvao Cissa. Tek se nakon 13. st. naziva po novom centru - Pagu. Grad Pag započinje svoj život dolaskom Hrvata već početkom 7. st.. U 10. st. grad je već u cijelosti urbanistički riješen. Naziv Pag prvi se puta u dokumentima spominje u 10. st.

Grad Pag - antičko naselje Pagus, danas je turističko, kulturno i upravno središte otoka. Grad je djelo glasovitog graditelja Juraja Dalmatinca i danas jedan od rijetkih i dobro sačuvanih srednjovjekovnih gradova. Pojedini lokalni nazivi kao Lun, Bošana, Maun, Škrda - ilirskog su podrijetla. Stari nazivi su latinizirani ili prilagođeni:
Barbat - lat. barbatus- obrastao, pošumljen, Katine - lat. katena- lanac, Lokunja - lat. laguna- bara, Novalja - lat.novalia- luka, Pag - lat. pagus- selo. No najveći broj naziva naselja slavenskog je podrijetla- Kustići, Zubovići, Pećani, Murovljani, itd.